Pavo Barišić

Pavo Barišić

Hrvatska filozofija i znanost u europskom kontekstu od 12. do 20. stoljeća

Voditeljica
Dr. sc. Erna Banić-Pajnić

Suradnici

  • Prof. dr. sc. Pavo Barišić
  • Dr. sc. Bruno Ćurko
  • Dr. sc. Mihaela Girardi-Karšulin
  • Dr. sc. Željka Metesi Deronjić
  • Prof. dr. sc. Snježana Paušek-Baždar
  • Akademik Nenad Trinajstić, prof. dr. sc.
  • M. A. Vanja Flegar

Znanstveni projekt podupire Hrvatska zaklada za znanost 2014. – 2018.

Istraživačke teme

  • „Značajke recepcije Platonove filozofije u djelima hrvatskih filozofa od 12.-16. stoljeća“
  • „Razvoj i promjene filozofije aristotelizma u 16. i 17. st.“
  • „Filozofija Jurja Dragišića“
  • „Hrvatska estetika i poetika u europskom kontekstu od 16. do 18. st.“
  • „Odnos prirodne filozofije i alkemije hrvatskih autora Andrije Dudića, Pavla Skalića i Frane Petrića“
  • „Razvitak i napuštanje alkemije u Hrvata“
  • „Povijest hrvatske kemije u obzoru razvitka prirodoslovlja u 19. i 20. stoljeću“
  • „Pregled povijesti hrvatske filozofije 19. i 20. stoljeća“.

Suradnik na projektu prof. dr. sc. Pavo Barišić u okviru tematske cjeline „Pregled povijesti hrvatske filozofije 19. i 20. stoljeća “istražuje glavne filozofske pravce, autore i djela koja su stvarali hrvatski filozofi i znanstvenici u 19. i 20. stoljeću. Posebice istražuje utjecaj filozofskih učilišta te pojedinih filozofskih pravaca i predstavnika na izgradnju i razvoj znanosti te oblikovanje pojedinih znanstvenih disciplina.

Polazište je istraživanja hipoteza da se u filozofskom i znanstvenom stvaralaštvu u Hrvatskoj dadu prepoznati i potvrditi temeljne orijentacije europske filozofije i znanosti navedenoga razdoblja.

Povijesni prikaz započinje prodorom i recepcijom ideja prosvjetiteljstva početkom 19. stoljeća i završava raspravama o pojavi globalizacije i aktualnih filozofskih i temeljnih znanstvenih pitanja na kraju 20. stoljeća. Sadrži modernizaciju metoda znanstvenoga mišljenja, oblikovanje novih stajališta i pogleda u raspravi između filozofije i znanosti te začetak izgradnje filozofije na hrvatskom narodnom jeziku od početka 19. st. Predmet je istraživanja recepcija Kantove filozofije i pokušaj spajanja kritičkoga mišljenja s postavkama skolastike. Nadalje se razmatra razvoj pravne i političke filozofije, a potom oblikovanje školske praktične filozofije na visokim učilištima te idejni temelji hrvatskoga državnog prava i osebujne filozofije pravaštva. Važne su teme istraživanja pojava neoskolastike koja vrhuni na prijelomu stoljeća te akademska filozofija koja se oslanja na herbartovski formalizam.

U pregledu razvoja hrvatske filozofije u 20. stoljeću prvo se tematiziraju akademska filozofija i pravci neoskolastičkoga mišljenja. Potom se istražuju razvoj neomarksizma, filozofije egzistencije, personalizma, praktične filozofije, analitičke filozofije, filozofije znanosti i jezika. Za istaknutije autore obrazlažu se ključne postavke i promišljanja u važnijim djelima. Na kraju istraživanja predviđena je izradba selektirane bibliografije izvorne i sekundarne literature koja se odnosi na ovo razdoblje.

Uz temu

Demokracija i filozofija u isto su vrijeme stupile na svjetsku pozornicu - u antičkoj Grčkoj na prijelazu iz sedmoga u šesto stoljeće prije Krista. Sloboda i jednakost temeljni su pojmovi koji blisko spajaju obje ljudske djelatnosti. Štoviše, u osnovi su demokratskih nastojanja kao i u žarištu filozofskih promišljanja o pravednosti. Cjelokupna rasprava od antičkoga doba do danas povezana je s filozofskom težnjom da se dođe do pravedna ili dobra poretka pravnih odnosa u političkoj zajednici te primjerena ustroja društva koje omogućuje čovjekovu slobodu i željeno blagostanje.

Odnos između filozofije i demokracije nije idiličan. To je odnos stalne napetosti između misaonih ideala zapisanih u nebeskim vječnim konstelacijama i sjenovite zbiljnosti odsjaja ideja u ljudskoj špilji. U filozofskim ogledima i razmatranjima demokratskih načela prepleću se, s jedne strane, bespogovorno veličanje i uzdizanje demokracije u nebeske visine te, s druge strane, žestoka kritika i osporavanje.

Na istom je stožeru pravednosti, dike, dubokom osvjedočenju u pravedan ustroj polisa u odnosu prema svim građanima jednako kao i na redu zasnovanom na mjeri i uzajamnoj kontroli, Solon oblikovao počela demokracije, na kojemu je Platon preko Sokratovih riječi u Politei gradio svoje prigovore kako se u demokraciji ne može uspostaviti djelotvorno pravo i obvezujuće ćudoređe. Promatraju li se suvremene rasprave o demokraciji, dadu se primijetiti slična pitanja koja ostaju aktualna od doba drevnih mudraca do danas.

Održani skupovi

Predavači

Publikacije

Organizatori

Podupiratelji