Pavo Barišić

Pavo Barišić

O znanstveničkoj čestitosti

Inkriminacija

U intervjuu objavljenom 11. veljače 2017. na televiziji N1 dr. sc. Jure Zovko iznio je niz neistinitih tvrdnja i uvreda.

Izražavajući svoje razočaranje i srdžbu zbog toga što inicijative za mojom smjenom s dužnosti ministra koje je pokrenuo nisu urodile plodom, bez osnove je napao one koji su jasno obrazložili da u mojem slučaju  nije riječ o plagiranju. Tako je izrekao uvrede i na račun jednoga od najcitiranijih hrvatskih znanstvenika, akademika Željka Reinera. Utuživa je i sama kleveta da je netko „plagijator“ kad to nije dokazano.

Što se pak neosnovane optužbe za „autoplagijat“ tiče, dr. sc. Zovko ne poštuje presumpciju nevinosti (svatko je nevin dok se u regularnom postupku ne dokaže da je kriv), nego istodobno i optužuje i presuđuje. Zaboravlja, međutim, pri tom spomenuti da je istu knjigu Welt und Ethos, koja je proširena i prerađena inačica moje doktorske disertacije, on osobno predstavio javnosti kada je izašla iz tiska 1992. Objektivno je izložio pregled pojedinih poglavlja, od kojih su neka tiskana kao zasebni članci. On tada knjizi ni objavljenim člancima nije uputio nikakvih prigovora, nego samo pozitivne komentare. Knjiga naravno ne sadrži ništa sporno, zato što je i prema starom i prema novom promocijskom pravilniku Sveučilišta u Augsburgu izričito dopuštena mogućnost objavljivanja dijelova doktorske disertacije.

Zašto Jure Zovko sada, nakon četvrt stoljeća odjednom dovodi u pitanje knjigu koju je tada pozitivno predstavio? U potrazi za odgovorom moglo bi se poći od stare navade kojoj je pribjegao više puta. Tako je za plagijat svojedobno optužio i druge znanstvenike: dr. sc. Damira Barbarića i prof. dr. sc. Nadeždu Čačinovič. U oba slučaja njegove su se žestoke i silovite optužbe pokazale neosnovanima. Na njegovu veliku žalost, optužba za prijeporni prijestup „autoplagijata“ i ovaj je put neosnovana.

Postavlja se zatim pitanje zašto dr. sc. Zovko tako ogorčeno proziva pojedine saborske zastupnike koji nisu glasovali onako kako on misli da su trebali. To se odnosi kako na članove oporbenih stranaka tako i na članove Mosta, koje bjesomučno napada zbog licemjerja: „Kako ih nije stid? Krajnje je neodgovorno to od gospode, koja se poziva na moral u politici.“ – Je li to zato što im je možda baš on dostavio svoje iskonstruirane optužbe? Nije posve jasno zašto je toliko bijesan upravo na Most. U svakom slučaju, takvo je ponašanje nedostojno znanstvenika i filozofa kakav bi on zacijelo htio biti.

Što se tiče tvrdnja i ocjena dr. sc. Zovka o mojemu znanstvenom radu, samo bih napomenuo kako je Sveučilište u Splitu nedavno objavilo listu na kojoj sam se – prema bazi podataka Web of Science – našao u društvu „najproduktivnijih“ nastavnika na području humanističkih znanosti. Kada netko ima takvu potrebu za bezočnim vrijeđanjem kao dr. sc. Zovko, onda to očito pobuđuje znatnu sumnju u vjerodostojnost njegovih iskaza.

Zanimljivo je također to što se dr. sc. Zovko predstavlja kao član Odbora za znanost Hrvatske demokratske zajednice. A prije samo godinu dana javno se hvalio time što je dao ostavku na članstvo u Odboru za kulturu „nakon izbora Zlatka Hasanbegovića za ministra“. Još je konfuznija tvrdnja da nikada nije bio član HDZ-a kad se uzmu u obzir njegovi brojni javni nastupi u kojima je tvrdio da pripada tvrdom i radikalnom krilu te stranke.

Posebice su uvredljive i nedopustive tvrdnje dr. sc. Zovka da je ponašanje predsjednika Vlade bilo „nekulturno i sramota“ zato što je nadmoćno odbacio namještene optužbe. Neistinita je i uvredljiva insinuacija o tome da iza masovne podrške koju su mi pružili studenti i nastavnici Sveučilišta u Osijeku stoji Vladimir Šeks. Time osim uglednoga i zaslužnoga g. Šeksa također bez ikakva razloga vrijeđa ljude koji su se plemenito izložili za svojega kolegu i profesora. Isto je tako krajnje uvredljiva i neprihvatljiva izjava o tome da je HDZ „evoluirao od prigovora da je zločinačka i kriminalna organizacija u plagijatorsku organizaciju“.

U nastupima dr. sc. Jure Zovka ima još mnoštvo drugih uvreda i kleveta koje je mučno redom navoditi. Kad se uzmu sve zajedno, dobiva se otrovna mješavina za koju se teško može reći da je dostojna znanstvenika i čestita čovjeka.

Izlaganje dr. sc. Jure Zovka na promociji knjige „Svijet i etos“ 1992. godine (PDF)